Запаљена српска тробојка на споменику убијеним и киднапованим Србима
На споменику убијеним и киднапованим Србима са територије општине Ораховац који су мучки страдали од руке албанских екстремиста, током викенда је запаљена српска тробојка.
На овом месту на улазу у Велику Хочу постављено је знамење у спомен на 84 невино страдалих Срба са територије ове општине током 1998. и 1999. године.
Паљење српске тробојке и скрављење овог споменика акт је безумља албанских екстремиста који годинама пале све српско желећи да на тај начин обесхрабе Србе и сломе дух српског народа који одолева свим нападима и искушењима, ма каква она била.
Канцеларија за Косово и Метохију, заједно са својим представницима на терену, поставиће нову тробојку, као што смо и сваки пут до сада обнављали и градили оно што Куртијеви екстремисти пале и руше.
Позивамо међународне представнике и мисије које делују на простору КиМ да дођу код споменика убијеним и киднапованим Србима у Великој Хочу и да са тог места пошаљу јасну поруку да су овакви етнички инциденти и напади на српско постојање на КиМ недопустиви.
Спаљена српска застава, преоране српске кости, измештање споменика српским херојима палим у Првом светском рату са гробља у Приштини, слика су и прилика Куртијеве антисрпске политике мржње која стимулише екстремисте у њиховим сулудим актима.
Navodni nacrt statuta ZSO: Nema reči zajednica, a zdravstvo i obrazovanje kao privatni subjekti
Kako izgleda predlog statuta Zajednice srpskih opština (ZSO) koji je u oktobru u Beograd i Prištinu donela diplomatska petorka? Navodno, taj dokument poseduje i objavio ga je bivši šef Kosovske informativne agencije Burim Ramadani. Autentičnost dokumenta nije potvrđena ali ni demantovana. Međutim, on ima elemente predviđene ranijim dogovorima.
Odmah se može primetiti da je naziv drugačiji. Osetljiva reč za kosovskog premijera Aljbina Kurtija ne postoji u verziji objavljenoj u albanskim medijima.
„Zajednica nuk kalon“, odnosno „Zajednica neće proći“ bio je slogan njegovog protivljenja osnivanju ovog tela. Sadašnji naziv, umesto Udruženje/Zajednica, opština sa srpskom većinom, u nazivu ima samo reč Udruženje.
U dokumentu se koristi i termin Republika Kosovo, što bi bilo neobično za Evropsku uniju, u kojoj ne postoji konsenzus oko statusa Kosova. Eksplicitniji jezik koriste Amerikanci. Takav je pre par dana bio i amsador SAD u Prištini kada su u pitanju ovlašćenja, a predsedniku Srbije se to nije dopalo.
„Pripremljen je kako bi bio u potpunosti u skladu sa Ustavom Kosova. Sjedinjene Američke Države to kontinuirano naglašavaju, ne treba tražiti nikakve ustavne promene. To mora da bude u skladu sa sadašnjim Ustavom Kosova, odlukama Ustavnog suda i ne sme da ima izvršnu vlast“, rekao je 9. novembra ambasador SAD u Prištini.
Predsedniku Srbije se to nije dopalo pa je dan kasnije odgovorio: „Ja bih samo rekao što je babi milo to joj se i snilo. Ali bih dodao još nešto. Pa ako je nešto u skladu sa ustavom takozvanog Kosova a što smo mi o tome pregovarali u Briselu? Što pregovaramo? To znači da ti Srbi to danas mogu da osnuju“.
Nisu nove ove poruke ali ni brojne tačke u statutu objavljenom u medijima. Može se primetiti da ima elemenata već navedenih u principima iz 2015. godine.
Jasno je da će ovo udruženja funkcionisati po zakonima Kosova, imaće svoj grb, zastavu, predsednika, skupštinu, savetodavno veće, administraciju i kancelariju za žalbe. Može biti vlasnik pokretne i nepokretne imovine i kompanija.
Može sarađivati sa Republikom Srbijom. Trebalo bi da bude otvoreno i za druge, a ne samo za srpsku zajednicu. Funkcionisanje udruženja bi pratila Evropska unija, najmanje dve godine.
Ključna uloga onoga što nazivamo Zajednica se odnosi na to da zdravstvo i obrazovanje, koji funkcionišu na Kosovu po zakonima Srbije, postanu „legalni“ za Prištinu.
Ono što je predviđeno i Ahtisarijevim planom potvrđeno je i drugim dokumentima, a to je mogućnost primanja finansijskih sredstava iz Srbije.
U pružanju usluga bi ovo udruženje bilo oslobođeno carina. Nadležnosti ne bi prelazile nivo koje imaju opštine članice.
Predviđeno je, prema ovom dokumentu, da postoje obrazovna i zdravstvena mreža osnovane kao privatni pružaoci usluga obrazovanja i zdravstva pod nadležnošću Udruženja.
Usluge bi mogli da pružaju i van opština članica. Ovo je objašnjivo činjenicom da se srpske škole i domovi zdravlja nalaze i u drugim sredinama a ne samo u 10 opština sa većinski srpskim stanovništvom. Predviđeno je izdavanje duplih diploma: jedna koju dodeljuje Kosovo i druga, duplikat, koju izdaje Osnivačka institucija u Srbiji.
Vlada Kosova bi duplikat diplome tretirala kao važeću stranu diplomu. Ovo telo bi moglo da sprovodi različite aktivnosti i inicijative u obrazovanju i zdravstvu kao i da finansira infrastrukturne projekte.
Osim finansija i opreme koju može dobiti iz Srbije ovaj mehanizam, koji bi trebalo da štiti prava Srba na Kosovu, novac može primati i iz kosovskog budžeta, dobijati donacije iz drugih država, priloge članica i one dobijene iz sopstvenih prihoda.
Spoljnu reviziju bi radio generalni revizor Kosova.
Ono što su svakako očekivanja međunarodne zajednice, ali i Prištine, jeste da novac iz Beograda na Kosovo dolazi, kako se to često kaže, na transparentan način.
Огромна палестинска застава постављена је на зграду у центру Приштине,
само неколико сати пре него што је локални тим требао да угости Израел на квалификационом турниру за Европско првенство 2024.
Власти су брзо уклониле заставу.